Lajo\u0161 Verme\u0161 jedna je od najistaknutijih osoba u povijesti sporta na ovim prostorima, a o njegovoj posve\u0107enosti sportu svjedo\u010de brojni zapisi i povijesne \u010dinjenice koje govore o \u010dovjeku koji je svo svoje vrijeme, entuzijazam, novac i ljubav ulo\u017eio u njegovo promoviranje. U vrijeme kada fizi\u010dka kultura i sportske discipline nisu bile toliko popularne i pra\u0107ene kao danas, ovaj je plemi\u0107 o\u017eivio kult sporta ne \u010dekaju\u0107i obnovu Olimpijskih igara, ve\u0107 ih je sam osmislio i organizirao na Pali\u0107u davne 1880. godine.
Lajo\u0161 Verme\u0161 nositelj je 35 sportskih titula te je vi\u0161estruki prvak Subotice i drugih europskih gradova. Na natjecanjima je osvojio 16 pehara, 250 medalja, 120 diploma i 140 lovorovih vijenaca.
S ciljem da kontinuirano radimo na o\u010duvanju sje\u0107anja na jednu od najzna\u010dajnijih li\u010dnosti Pali\u0107a, razgovarali smo s njegovim izravnim potomkom \u2013 Mihaljem Verme\u0161om, umirovljenim profesorom matematike. U nastavku teksta slijedi njegova pri\u010da o poznatom Lajo\u0161u Verme\u0161u.
Zahvaljujemo gospodinu Verme\u0161u \u0161to nam je omogu\u0107io pristup osobnoj arhivi i obiteljskim fotografijama objavljenima u ovom tekstu. <\/p>\n
\n
Foto: Mihalj Verme\u0161, unuk Lajo\u0161a Verme\u0161a<\/p>\n
Lajo\u0161 Verme\u0161 (ma\u0111. Nagybudafalvi Vermes Lajos, 28.06.1860. \u2013 22.05.1945.) ro\u0111en je u bogatoj veleposjedni\u010dkoj obitelji. Ljubav prema sportu naslijedio je od oca Nandora, sudionika revolucije 1848. godine.
Vermesov otac bio je odvjetnik, osniva\u010d Lov\u010dkog dru\u0161tva u Subotici, a tako\u0111er se bavio tada gospodskim i modernim sportovima poput konjskih utrka i utrka pasa. <\/p>\n
\n
Foto: Ferdinand Verme\u0161, oko 1878. godine <\/p>\n
Lajo\u0161 Verme\u0161 je od svoje 10. do 18. godine poha\u0111ao pijaristi\u010dku gimnaziju u Budimpe\u0161ti, gdje su se izu\u010davali latinski i gr\u010dki jezik. Kao ni\u017ei gimnazijalac po\u010deo se baviti gimnastikom, i to u Nacionalnom gimnasti\u010dkom dru\u0161tvu. Bio je nadahnut anti\u010dkim Olimpijskim igrama i helenskom kulturom op\u0107enito. 09.12.1877. Sa svojih 17 godina osvojio je prvo mjesto u dr\u017eavi u gimnasti\u010dkoj disciplini konj s hvataljkama, \u0161to je ujedno bila i njegova prva medalja. Sport i natjecanja tada su odredili ostatak njegova \u017eivotnog puta. Sport mu je bio \u017eivotni cilj i zna\u010dio mu je sve u \u017eivotu \u2013 kao i Pali\u0107.
Kako su pisale tada\u0161nje novine, mnogo je dobio od sporta, ali je jo\u0161 vi\u0161e dao. U suboti\u010dkom listu \u201eNapl\u00f3\u201c, pod naslovom \u201eSija\u010d\u201c suboti\u010dke fizi\u010dke kulture, u svojoj 76. godini dao je op\u0161iran intervju u kojem je izrekao jednu simpati\u010dnu romanti\u010dnu misao:
\u201eU najranijoj mladosti zaru\u010dio sam se sa sportom i ostao sam vje\u010dni zaljubljenik.\u201c
Putovao je po zemlji, organizirao natjecanja \u0161irom dr\u017eave i osnivao sportske klubove. Osim gimnastike, njegovi omiljeni sportovi bili su hrvanje, dizanje utega i boks, a od atletskih disciplina skok u dalj, skok u vis i trka\u010dke discipline. Ipak, njegova najve\u0107a ljubav bio je biciklizam. 1878. Kada se 1880. godine vratio iz Pe\u0161te, sa sobom je donio bicikl, pa je tako Subotica dobila svoj prvi bicikl. Dvije godine ranije otputovao je u Napulj (Sicilija) kako bi uzeo mjeru diska s originalnog kipa \u2013 rije\u010d je bila o Mironovu \u201eBaca\u010du diska\u201c. Prema toj mjeri izlio je \u017eeljezni disk promjera 220 mm (2\/3 o\u0161trog i 1\/3 tupog ruba) i tako je prvi disk stigao u Suboticu.
Na biciklu, ili kako ga je nazivao \u201e\u017eeljeznim konjem\u201c, pravio je velike ture po zemlji, sudjeluju\u0107i u kra\u0107im i du\u017eim natjecanjima. Privla\u010dile su ga novotarije, pa i ekstremni izazovi, pa je tako na biciklu izvodio razne akrobacije. Tako\u0111er je volio ma\u010devanje, polo i druge sportove, i kao organizator i kao natjecatelj. <\/p>\n
\n
Foto: Lajo\u0161 Verme\u0161 na biciklu, Subotica, 1880. godine. <\/p>\n
Sportske igre 1880. – 1914.<\/strong> Nadahnut anti\u010dkim Olimpijskim igrama, dobio je ideju da na svom imanju organizira pali\u0107ke sportske igre, kasnije nazvane Pali\u0107ka olimpijada \u2013 naziv koji sam Verme\u0161 nikada nije koristio. Bio je inicijator, organizator, mecena, aktivni natjecatelj i veliki promicatelj sporta i tjelesne kulture. \n Foto: Scena hrvanja, Lajo\u0161 Verme\u0161 s u\u010denicima u Cluju, 1899. godine. <\/p>\n \n Foto: Lajo\u0161 Verme\u0161 s u\u010denicima tijekom hrvanja u Cluju, 1899. <\/p>\n Upravo zbog te ideje i njezine provedbe \u010duli su se i disonantni tonovi iz Pe\u0161te, gdje se o njemu govorilo s diskretnim omalova\u017eavanjem jer se natjecao s \u201eobi\u010dnim\u201c ljudima. To se mo\u017ee naslutiti i u knjizi dr. L\u00e1szl\u00f3a Sikl\u00f3ssyja iz 1929. godine: 1892. Te je godine izgradio sportski hotel, tzv. \u201eSovinu kulu\u201d (Bagolyv\u00e1r) s 60 le\u017eajeva, gdje su natjecatelji imali besplatan smje\u0161taj \u2013 prema pisanju lokalnih medija, prvo olimpijsko selo. Iste godine izgradio je i asfaltiranu biciklisti\u010dku stazu elipsastog oblika, opsega 500 m, tre\u0107u takvu u Europi (nakon Engleske i Njema\u010dke). Ove dvije investicije ko\u0161tale su ga tada\u0161njih milijun forinti, a za usporedbu, godi\u0161nja pla\u0107a slu\u017ebenika u to vrijeme iznosila je svega 300 forinti. <\/p>\n \n Foto: skok u dalj, autor Lajo\u0161 Vermes, oko 1880. godine. <\/p>\n Suradnja izme\u0111u Pali\u0107kih sportskih igara i Beograda zapo\u010dela je 1884. godine, kada su na Pali\u0107kim igrama sudjelovala tri natjecatelja iz Beograda \u2013 dva slu\u017ebenika i jedan trgovac. Oni su se odmah uklju\u010dili u sportska natjecanja, ali i u forume igara. <\/p>\n \n oto: scena ma\u010devanja, Lajo\u0161 Vermes u Cluju, 1900. godine <\/p>\n 21. Dana 22. srpnja 1900. godine uslijedilo je zanimljivo sportsko gostovanje Suboti\u010dana u Beogradu pod pokroviteljstvom kralja Aleksandra. U najavi gostovanja navodi se da su gosti sami platili prijevoz vlakom do Novog Sada, nakon \u010dega su brodom doputovali do pristani\u0161ta u Beogradu. Bili su smje\u0161teni u nekada\u0161njem hotelu \u201ePariz\u201c. \n Foto: Lajo\u0161 Vermes s obitelji, Pali\u0107, 1931. godine. <\/p>\n Zanimljiv osobni detalj vezan uz Lajo\u0161a Vermesa jest da je vodio svojevrstan dnevnik o obiteljskom stablu, u kojem je bilje\u017eio razli\u010dite podatke o \u010dlanovima svoje obitelji.<\/p>\n Lajo\u0161 Vermes preminuo je na imanju svoje k\u0107eri u Ba\u010dkim Vinogradima, na samom kraju Drugog svjetskog rata, 22. svibnja 1945. godine, u razdoblju nakon odlaska okupacijskih snaga, a prije dolaska osloboditelja. Pokopan je na Bajskom groblju u mauzoleju obitelji Vermes, sagra\u0111enom 1906. godine. <\/p>\n Pali\u0107ka olimpijada obnovljena je 2000. godine, kada je obilje\u017eena 120. obljetnica njezina osnutka. Dana 26. kolovoza iste godine, pored \u201eRiblje \u010darde\u201c, otkrivena je spomen-plo\u010da kao podsjetnik na nekada\u0161nju asfaltiranu stazu \u2013 tre\u0107u u Europi \u2013 podignutu 1891. godine, namijenjenu natjecanjima u biciklizmu i atletici. 31.07. 2004. Na samoj obali jezera postavljen je spomenik Lajo\u0161u Vermesu, izliven u bronci u prirodnoj veli\u010dini, koji gleda prema jezeru, pored Sovine kule koju je svojedobno izgradio za smje\u0161taj sudionika Pali\u0107ke olimpijade. Posljednjih 15 godina najboljim suboti\u010dkim sporta\u0161ima dodjeljuju se medalje Lajo\u0161a Vermesa, dok \u0161etali\u0161te uz obalu Pali\u0107kog jezera danas u njegovu \u010dast nosi naziv Obala Lajo\u0161a Vermesa. <\/p>\n \n Foto: spomenik Lajo\u0161u Vermesu, postavljen 2004. godine. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Lajo\u0161 Verme\u0161 jedna je od najistaknutijih osoba u povijesti sporta na ovim prostorima, a o njegovoj posve\u0107enosti sportu svjedo\u010de brojni zapisi i povijesne \u010dinjenice koje govore o \u010dovjeku koji je svo svoje vrijeme, entuzijazam, novac i ljubav ulo\u017eio u njegovo promoviranje. U vrijeme kada fizi\u010dka kultura i sportske discipline nisu bile toliko popularne i pra\u0107ene […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":7446,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[40],"tags":[],"class_list":["post-13546","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vesti-hr"],"acf":[],"yoast_head":"\n
Dr. Branko Mrki\u0107, profesor i direktor Fakulteta fizi\u010dke kulture u Novom Sadu, poznati istra\u017eiva\u010d povijesti sporta, u svom sveu\u010dili\u0161nom ud\u017ebeniku iz 1975. godine pod naslovom \u201ePali\u0107ke sportske igre\u201c pi\u0161e sljede\u0107e:
\u201ePali\u0107ka olimpijada u razdoblju od 1880. \u201d – 1914. se slobodno mo\u017ee nazvati zlatnim dobom sporta, jer su se na Pali\u0107u organizirale takve sportske priredbe koje je pratila cijela sportska javnost. Na tim su natjecanjima u velikom broju sudjelovali najpoznatiji sporta\u0161i Europe toga vremena, a natjecatelji s podru\u010dja Vojvodine tada su po prvi put ostvarili vrhunske rezultate.
Njegova sportska filozofija, koju obitelj Verme\u0161 i danas s ponosom isti\u010de, glasila je: \u201eSport mora biti dostupan svakom \u010dovjeku i mora biti sastavni dio svakodnevnog \u017eivota.\u201c To je u to vrijeme nesumnjivo bila hrabra, napredna i demokratska ideja, odnosno ono \u0161to bismo danas nazvali \u201emodernim europskim razmi\u0161ljanjem\u201c, tim vi\u0161e \u0161to je sport tada bio privilegija plemstva i bogatih slojeva dru\u0161tva. <\/p>\n
\u201eLajo\u0161 Verme\u0161 osamdesetih godina pravi je all-around atlet svojega doba, najkarakteristi\u010dnija sportska li\u010dnost. Neovisno o nekim njegovim neobi\u010dnim osobinama, u ma\u0111arskoj sportskoj povijesti on je najgorljiviji sportski agitator, koji se ne obazire na \u017eivotnu realnost. Cijeli je \u010dovjek jedno odu\u0161evljenje, svojevrsna hipertrofija, koji poput gr\u010dke vatrene baklje juri cestom \u017eivota kako bi propagirao slavu sporta, svoje domovine te u\u017eeg zavi\u010daja \u2013 Pali\u0107a i Subotice.\u201c Natjecanja<\/u> Evo prijevoda na hrvatski jezik uz stilsku prilagodbu:
Vermes je sa dvije godine mla\u0111im bratom Nandorom, \u010detiri godine mla\u0111im brati\u0107em Belom, kao i s prijateljem Nikolom Matkovi\u0107em, osnovao prvo gimnasti\u010dko dru\u0161tvo. U sklopu tog dru\u0161tva, kao \u010dlanovi kluba, po\u010deli su organizirati Pali\u0107ke sportske igre u duhu anti\u010dkih igara. Prve igre odr\u017eane su 26. kolovoza 1880. godine. To zna\u010di da je olimpijski duh na ovim prostorima nai\u0161ao na plodno tlo i razvijao se \u010dak 16 godina prije nego \u0161to se uop\u0107e po\u010delo razmi\u0161ljati o obnovi modernih Olimpijskih igara.
Prvo natjecanje bilo je vrlo skromnog sadr\u017eaja i obuhva\u0107alo je svega tri discipline: hrvanje, skok u dalj i bacanje kugle. Ve\u0107 sljede\u0107e godine broj disciplina pove\u0107an je na \u0161est, a 1882. godine samo u gimnastici natjecalo se u \u010dak tri discipline. Svake sljede\u0107e godine sportske igre oboga\u0107ivale su se novim sportovima i sadr\u017eajima, razvijaju\u0107i se postupno u me\u0111unarodna natjecanja s vi\u0161e tisu\u0107a gledatelja. Za tu su prigodu uvodeni i posebni vlakovi za posjetitelje, a sportske igre postale su glavna atrakcija Pali\u0107a.
Organizacija Pali\u0107kih sportskih igara bila je pionirski pothvat jer se u to vrijeme jo\u0161 nije ni razmi\u0161ljalo o obnovi modernih Olimpijskih igara, a za neke discipline nisu postojala ni slu\u017ebena pravila pa su ih organizatori sami oblikovali. Gledano dana\u0161njim o\u010dima, neke su discipline bile prili\u010dno neobi\u010dne. Me\u0111u njima su se nalazili pentatlon organiziran na tradicionalan gr\u010dki na\u010din u izvornoj opremi, bacanje diska i koplja, tr\u010danje, skok u dalj i hrvanje.
Kod bacanja koplja i diska nije se mjerila samo daljina, ve\u0107 je bilo potrebno pogoditi i cilj. U bacanju kugle, osim daljine, mjerila se i visina postignutog hica. U boksu se nije pobje\u0111ivalo nokautom, ve\u0107 se pobjeda odre\u0111ivala poput ma\u010devanja \u2013 na dodir (tu\u0161). Natjecanja u plivanju s preprekama odr\u017eavala su se na Pali\u0107kom jezeru, gdje su na stazama bili postavljeni balvani. Vo\u017enja biciklom s preprekama organizirala se na relaciji Pali\u0107 \u2013 Subotica \u2013 Pali\u0107. Odr\u017eavale su se i discipline poput skoka u vis, skoka u dalj i skoka s motkom, pri \u010demu su natjecatelji skakali s trampolina. Jo\u0161 jedna neobi\u010dna disciplina bilo je natjecanje jedrili\u010dara na zale\u0111enom Pali\u0107kom jezeru.
Osvaja\u010di medalja bili su bogato nagra\u0111ivani, a sportska natjecanja u Pe\u0161ti i Be\u010du vremenski su se uskla\u0111ivala s Pali\u0107kim igrama jer se znalo da najbolji sporta\u0161i sudjeluju upravo na njima. Na kraju natjecanja organizirani su i rasko\u0161ni balovi.
U stru\u010dnoj literaturi Pali\u0107ke sportske igre priznate su kao prete\u010da modernih Olimpijskih igara. Imale su velik utjecaj na razvoj sporta i tjelesne kulture u Subotici, koja je krajem 19. stolje\u0107a dobila epitet grada sportova. Natjecanja su privukla velik broj posjetitelja iz drugih krajeva, \u0161to je potaknulo razvoj turizma i motiviralo ljude da na Pali\u0107u grade svoje rasko\u0161ne vile, doprinose\u0107i sna\u017enoj urbanizaciji i op\u0107em procvatu mjesta.
Zanimljiv, a manje poznat podatak iz tog vremena jest da je tada definiran i kodeks amaterizma, sa strogim kriterijima o tome tko se mo\u017ee smatrati sporta\u0161em amaterom. Francuski aristokrat Pierre de Coubertin, osniva\u010d olimpijskog pokreta, 1894. godine u Parizu na Sorboni sazvao je osnivanje Olimpijskog odbora sa zadatkom da 1896. godine u Ateni organizira prve moderne Olimpijske igre. Poziv za taj doga\u0111aj stigao je i Suboti\u010dkom gimnasti\u010dkom dru\u0161tvu, ali Vermes, najpoznatija sportska zvijezda tog vremena, smatrao je va\u017enijim organiziranje vlastitih sportskih igara te nije otputovao na to okupljanje.
Po\u010detkom 1884. godine na svom je imanju na Pali\u0107u izgradio atletsku stazu elipsastog oblika, opsega 225 metara. Oko staze podignute su tribine za gledatelje, tzv. \u201ezatvorena arena\u201c, koja je bila prva takva arena u tada\u0161njoj Ma\u0111arskoj.
Ako \u017eeli\u0161, mogu ti napraviti i kra\u0107u verziju (za turisti\u010dku tablu, web ili bro\u0161uru) jer je ovaj tekst dosta dug za informativne plo\u010de.<\/p>\n
Investicija na obali Pali\u0107kog jezera predstavljala je velik pothvat, s obzirom na to da je sama obala bila muljevita, pa je bilo potrebno dopremiti ogromne koli\u010dine zemlje kako bi se teren nasuo i pripremio za gradnju. 1891. e je godine na obali jezera izgradio monta\u017enu tribinu za gledatelje, a ujedno je unajmio i brod na kojem su izvo\u0111ene gr\u010dke tragedije s glumcima iz Pe\u0161te. Osim Sovine kule, svojoj je majci izgradio vilu \u201eLuiza\u201c, a obje vile postoje i danas. Na mjestu dana\u0161njeg Eko centra sagradio je i tzv. \u201eVermesovu vilu\u201c, dok je dana\u0161nja \u201eRiblja \u010darda\u201c neko\u0107 slu\u017eila kao fiskulturna dvorana.
Proslavljena i, na\u017ealost, preminula glumica Mira Furlan prilikom gostovanja na Pali\u0107kom filmskom festivalu, gdje je svojedobno bila predsjednica \u017eirija, bila je smje\u0161tena na Pali\u0107u upravo u poznatoj vili \u201eLuiza\u201c. O toj je vili govorila samo u superlativima, uspore\u0111uju\u0107i \u010ditav ambijent s onim kakav se mo\u017ee vidjeti jedino u ameri\u010dkom Hollywoodu.
Lokalni tisak 1894. godine pi\u0161e kako se na Vermesovu imanju u Ahilonu (Domu atleti\u010dara), koje je slu\u017eilo za smje\u0161taj, prehranu i sport, nalazilo \u010dak 15 objekata. Zbog velikog broja posjetitelja na sportskim igrama Vermes je do\u0161ao na ideju o uspostavljanju tramvajskog prometa izme\u0111u Subotice i Pali\u0107a, no taj ga je pothvat na kraju doveo do bankrota.
Manje je poznato da je zgrada na adresi Park Ferenca Rajhla 9 u Subotici tako\u0111er bila u njegovu vlasni\u0161tvu, ali ju je zbog lo\u0161e financijske situacije bio prisiljen prodati svome stricu. Nakon financijskog sloma 1895. godine prihvatio je poziv iz Cluja te postao profesor gimnastike na sveu\u010dili\u0161tu nazvanom po tada\u0161njem caru Franji Josipu. U Cluju se o\u017eenio i dobio troje djece te je ondje \u017eivio sve do 1914. godine, kada se s obitelji vra\u0107a na Pali\u0107. Iste godine ondje mu se rodio sin Mihalj Vermes, posljednje od \u010detvero njegove djece.
Godine 2016. Ma\u0111arski olimpijski i sportski muzej objavio je studiju pod naslovom \u201ePrvi ma\u0111arski sportski fotograf\u201c, u kojoj se navodi da je Vermes imao vlastiti atelje sportske fotografije. Taj atelje nije imao komercijalnu svrhu, ve\u0107 je slu\u017eio isklju\u010divo promicanju sporta. Vermes je tako\u0111er konstruirao stroj s posebnim aparatom koji je nepokretnu sliku pretvarao u pokretnu \u2013 prvi takav u Europi nakon Amerike.<\/p>\n
Tijekom svog anga\u017emana u Cluju, 1898. godine, Vermes dobiva poziv srpskog kraljevskog dvora da bude u\u010ditelj ma\u010devanja mladom kralju Aleksandru Obrenovi\u0107u. Vermes je s odu\u0161evljenjem prihvatio poziv srpskog kraljevskog dvora te je ondje proveo \u0161est tjedana kao u\u010ditelj ma\u010devanja.
Pozla\u0107ena sablja na kojoj je ugravirano \u201eKralj Aleksandar\u201c danas se nalazi u Gradskom muzeju Subotice i predstavlja zna\u010dajan dio postava u zbirci naoru\u017eanja i vojne opreme.<\/p>\n
Na put je krenulo 40 natjecatelja, me\u0111u kojima su bile i \u010detiri \u017eene. Tom su prilikom Suboti\u010dani velikom Beogradu predstavili nogomet, \u0161to bi za proslavljene igra\u010de Crvene zvezde i Partizana danas zasigurno bila vrlo iznena\u0111uju\u0107a \u010dinjenica.
Te je ve\u010deri kralj priredio i sve\u010dani banket, na kojem su Lajo\u0161 Vermes i Nikola Matkovi\u0107 demonstrirali svoju vje\u0161tinu ma\u010devanja, bore\u0107i se s belgijskim predstavnicima tog sporta. Velikani Pali\u0107kih sportskih igara<\/strong> Bra\u0107a Vermes \u2013 Lajo\u0161, Nandor i Bela \u2013 bili su izuzetno dobri i svestrani sporta\u0161i, a Lajo\u0161eva su bra\u0107a ujedno pomagala u organizaciji sportskih igara. Nikola Matkovi\u0107 bio je izvrstan sporta\u0161, profesor gimnastike u gimnaziji i vrstan trener. Godine 1900., na velikom atletskom mitingu u Pe\u0161ti, na op\u0107e iznena\u0111enje, s ekipom tada\u0161nje gimnazije osvojio je prvo mjesto. Car Franjo Josip osobno je \u010destitao Matkovi\u0107u na tom velikom uspjehu.
Pod okriljem Pali\u0107kih sportskih igara stasali su poznati sporta\u0161i koji \u0107e slavu suboti\u010dkog sporta pronijeti \u0161irom zemlje i svijeta, me\u0111u kojima su \u0110uro Stanti\u0107 i \u010duveni Ivan Sari\u0107. \u0110uro Stanti\u0107 bio je izniman sportski talent koji se istaknuo u brzom hodanju krajem 19. stolje\u0107a na Pali\u0107kim sportskim igrama. Tada\u0161nji trener Nikola Matkovi\u0107, shvativ\u0161i o kakvom je talentu rije\u010d, po\u010deo je trenirati Stanti\u0107a.
Zanimljiv detalj vezan uz Stanti\u0107a jest da se na svojim prvim natjecanjima pojavio u gra\u0111anskom odijelu i \u010dizmama, \u0161to je izazvalo negodovanje sudaca i publike. Jedan od njegovih najve\u0107ih uspjeha ostvario je u Berlinu 1901. godine, kada je postao svjetski prvak u brzom hodanju na 75 km, s impresivnim vremenom od 8 sati, 16 minuta i 24 sekunde, \u0161to zna\u010di da je njegova prosje\u010dna brzina bila gotovo 9,3 km\/h.
Najve\u0107i uspjeh postigao je 1. lipnja 1906. godine na me\u0111uolimpijskim igrama u Ateni na utrci od 3000 metara, a na uspjehu mu je osobno \u010destitao tada\u0161nji gr\u010dki kralj. Tako je prva olimpijska medalja stigla u Suboticu.
Ivan Sari\u0107 bavio se atletikom, no najve\u0107e uspjehe ostvario je u biciklizmu. Nakon izvanrednih rezultata u vi\u0161e disciplina na natjecanju u Beogradu, \u010destitke mu je uputio sam kralj Aleksandar. Bio je i odli\u010dan nogometa\u0161, a 1910. godine prvi se na Balkanu vinuo u nebo vlastitim zrakoplovom. Model tog zrakoplova danas je izlo\u017een u Muzeju zrakoplovstva u Sur\u010dinu. Subotica mu se odu\u017eila tako \u0161to je srednja tehni\u010dka \u0161kola ponijela njegovo ime.
Vermesov sin Mihalj i Ivan Sari\u0107 dugi su niz godina zajedno radili u upravi grada Subotice. Upravo zahvaljuju\u0107i toj \u010dinjenici sa\u010duvani su mnogi manje poznati detalji o Vermesovu \u017eivotu iz Sari\u0107eve perspektive, s obzirom na njegovo veliko po\u0161tovanje prema Vermesovu liku i djelu.
Gustav \u0160imokovi\u0107, poznati hrva\u010d, reprezentativac, trener i u\u010ditelj na\u0161ih veterana \u2013 hrva\u010da olimpijaca i svjetskih prvaka koji su osvojili mnoge medalje i donijeli slavu svojoj zemlji i Subotici \u2013 svoje je prve korake u ovoj disciplini u\u010dio upravo od Lajo\u0161a Vermesa. \u0160imokovi\u0107 je svojedobno bio trener Sreti Damjanovi\u0107u, svjetskom prvaku, dok je Damjanovi\u0107 kasnije bio trener na\u0161em olimpijskom prvaku Davoru \u0160tefaneku.
Gustav \u0160imokovi\u0107 bio je i otac pjesnikinje i spisateljice Marije \u0160imokovi\u0107, autorice lirskog romana pod nazivom \u201eBicikl gospodina Vermesa\u201c. O nastanku svoga djela ona je zapisala:
\u201eVermes je li\u010dnost u \u010diji \u017eivot stane i biografija grada i biografija dobrih namjera. Fasciniralo me u njegovoj osobi jedinstvo dobrog, lijepog i mudrog, ta kalokagatija koja je bila toliko gr\u010dka, helenska, olimpijska.\u201c
Za zasluge u razvoju, popularizaciji i omasovljenju sporta i tjelesne kulture, za naprednu sportsku filozofiju, zna\u010dajnu ulogu u izgradnji tramvaja i sportskih objekata te za doprinos kulturnom i dru\u0161tvenom procvatu grada, Subotica mu je odala posebnu po\u010dast. Godine 1936., za vrijeme Olimpijskih igara u Berlinu, Vermes je kroz sredi\u0161te grada, u svojoj 76. godini, nose\u0107i olimpijsku baklju \u2013 tr\u010de\u0107i.
Intervju koji je Vermes svojevremeno dao zavr\u0161ava sljede\u0107om re\u010denicom:
\u201eNekada sam bio veoma bogat \u010dovjek. Na sport sam tro\u0161io mnogo novca. Na Pali\u0107u sam izgradio asfaltiranu biciklisti\u010dku stazu i upravo mi je ta staza dala ideju da izgradim tramvaj do Pali\u0107a. Sada nemam ni\u0161ta, samo zdravlje i jo\u0161 ne\u0161to\u201c, rekao je, izvukav\u0161i iz d\u017eepa i pokazav\u0161i do\u017eivotnu tramvajsku kartu koju je dobio od tramvajske kompanije. <\/p>\n